Samo ja i tišina

Čini mi se kako jutro neće svanuti
ako se ne probudim okupana
tvojim dodirima
I kao da sunčeva zraka neće zaplesati
kroz otvoren prozor u našoj sobi
ako te ne bude u mojim mislima
A možda će jutro rositi žalošću
ako ustaneš prije mene i prvi ubereš
topli dah vjetra što sa cvjetnih livada
tvojim licem vijori i pospanom nježnošću
mrsi ti kosu
Zaboljet će me pomisao na tvoje
korake uronjene u plavetni dan
dok ispruženih ruku oslikavaš
znatiželjnom oblaku svoje tajne
Bolna od nemirnih snova
ustajem iz tople postelje i koračam
k tebi
Izgubih dah dok ljubomorno
promatram razigrane ptice iznad
tvojih ramena
Samo ja i tišina postajemo nadmoćni
vladari trenutka
U mojim njedrima lomi se ubrzani
ritam tvoga srca
Ruke nam drhte u nježnom susretu
stvarnosti
Očima ispijamo prve jutarnje poljupce
sa usana
Čežnja nam razigrana izgara
u nježnim dodirima